"Jednokratni pjenasti plastični pribor" oduvijek se smatra krivcem u proizvodnji bijelog zagađenja. U Nalogu br. 6 koji je objavila bivša Državna komisija za privredu i trgovinu 1999. godine, on je bio uključen u proizvode sa ozbiljnim zagađenjem i bio je ograničen na “tri zabrane” (zabrana proizvodnje, prodaje i upotrebe) prije kraja 2000. I uveo je mnogo alternativnih proizvoda.
Predstavnik općinskog narodnog kongresa predložio je da stručnjaci za zaštitu okoliša posljednjih godina utvrde da pjenasti plastični pribor nema uvjete za proizvodnju dioksina, karcinogena. To čini šestogodišnju naredbu br. 6 nedjelotvornom u zabrani upotrebe. Prema nepotpunim statistikama, dnevna potrošnja jednokratnog pribora za jelo u Guangdžouu iznosi oko 1,2 miliona do 1,5 miliona, od čega pjenasti plastični pribor iznosi više od 90%. Uzrokovalo je ozbiljnije zagađenje i povećalo radno opterećenje sanitarnog odeljenja.
"Uzrok zagađenja je da ljudi ne recikliraju, a ne sam pribor za jelo." Liang Xiaoming i drugi predstavnici su iznijeli sugestije da bi trebalo zamijeniti ideju o tretiranju pjenastog plastičnog posuđa. Peking, Šangaj i drugi gradovi su implementirani prije mnogo godina.
Godine 2001. bilo je i preduzeća u Guangdongu koja su se specijalizovala za reciklažu. U Guangdžou je iznos dnevnog oporavka iznosio čak 2 tone, a stopa oporavka je bila oko 40%. U međuvremenu, gradski pejzaž grada Guangzhou je očigledno poboljšan, a ostvario je i određene socijalne koristi. Međutim, relevantna odeljenja su intervenisala na osnovu kršenja naloga br. 6, i te privatne institucije i preduzeća su bili prisiljeni da se isključe nakon samo jedne godine rada.
